Ne daj se zatvoriti u šturu formu. Ne daj se ograditi ljušturom prosjeka iz bojazni da ne odskačeš i budeš drugačiji. Da ne zasjaš!
Ne daj zatomiti sebe da bi se prilagodio drugima. Jer tako prilagodljiv ne služiš nikakvoj svrsi. Ni rastu svoje duše iznad svega.
Ne daj se zakopati u kolotečinu života, gdje samo unedogled ponavljaš uvijek iste radnje… Jer gdje je tu radost življenja? Gdje je tu sam Život?
Ne dopusti si biti manje od onog tko uistinu jesi. Ne pristaj na mrvice. Ne budi malen ustručavajući se poželjeti više, jer misliš da to ne zaslužuješ…
Ne ostaj skrušen bojeći se raširiti ruke i zagrliti život! Uhvatiti priliku! Nasmijati se novome!
Ne boj se živjeti!
Jer život će ionako proći…
A kako ćeš ga proživjeti?
O tebi ovisi.
Jer ništa nije ovako ili onako. Ništa se samo po sebi ne podrazumijeva. Ti si taj koji činiš razliku svojim pogledom na svijet. Ti stvaraš svoju sudbinu. Ti si taj ključ! Ti si onaj kojeg čekaš.
Ti!
I nitko drugi.
Zato vrati svoju moć u svoje ruke. I ne čekaj nikoga kako bi se pokrenuo. Kako bi stavio sebe na prvo mjesto.
Jer samo sretan i spunjen možeš usrećiti ljude oko sebe.
Prazan – samo prazninu možeš dati…
Zato oslobodi se forme i beživotnog života. Života bez emocija i napretka. Bez radosti postojanja.
I prestani ispunjavati tuđa očekivanja.
Ti si bitan. Ti vrijediš. I počni konačno voditi računa o sebi. Jer kada, ako ne sad?
Kada?
Uvijek će biti još nešto za napraviti, još neki izgovori, naučeni obrasci i programi…
A gdje si ti?
Čega se bojiš? Što će drugi misliti?!?
Ma oni nisu važni! Samo ti živiš svoj život 24 sata na dan i samo ti znaš kako se u tome osjećaš. I ne trebaš se nikome opravdavati za svoje izbore.
A oni koji se bave tvojim životom, stvarno nemaju svoj i ti neka ti budu najmanje bitni.
Na kraju kad vide kako se krećeš, biti će vjerojatno samo zavidni i iz prikrajka se diviti tvojoj hrabrosti. Jer je oni vjerojatno nikad nisu imali.
Zato kreni i ne boj se! Jer što imaš za izgubiti?
Što može krivo krenuti?
Ništa, naspram onoga da se jednom na kraju života osvijestiš i priznaš si – da te bilo strah uopće pokušati.
