Jednostavno osjetiš kad to više nije Taj smjer. Kad put kojim koračaš traži od tebe da skreneš i promijeniš pravac kretanja.
Jednostavno ti postaje sve jasnije da je promjena tu na vidiku, a znakovi na putu postaju sve očitiji.
I nekako jednostavno Znaš.
Znaš da će se nešto radikalno promijeniti. Svjestan si toga i sve nekako iščekuješ odakle će promjena stići.
I ne bojiš se. Jer si toliko puta to već prošao i uvjerio se da Onaj gore vidi širu sliku. I zna bolje od tebe što je najbolje za tebe. Pa ostane samo čista Vjera i puštaš da te vodi. Ka onom gdje trebaš doći…
Nema mjesta sumnji, samo osluškuješ što ti Duša šapuće i koračaš u skladu sa time. I znaš da dok god ste tako povezani, dok god osluškuješ Vođenje – nećeš pogriješiti. Nema mjesta sumnji i nikada nisi sam.
Čudesan je to osjećaj. Preposeban. I toliko moćan.
Ne postoji strah. Osjećaš se sigurnim u nepoznatom. I to je nevjerovatno!
Ne opireš se nimalo, samo vjeruješ da će se sve posložiti na najbolji način kada bude najbolje vrijeme za tebe. I raduješ se onome što dolazi.
Jer nekako, na neki način to mora biti najbolje za tebe.
I jest.
Uvijek jest.
Iako mi to uvijek ne vidimo.
Ali spoznaja da sve služi rastu naše duše nam u tome može pomoći. Spoznaja da netko od gore vidi širu sliku donosi nam mir.
I snagu.
I Vjeru.
Da se prepustimo… ♥️
