Ono kad budan sanjaš…
Ono kad sklopiš suzne oči od silne zahvalnosti… Baš silne…
Ono kad oko sebe vidiš ono što si nekada sanjao… O čemu si maštao zatvorenih očiju…
A sad ih otvoriš i to živiš…
Pa osjetiš kako ti srce zadrhti, zgrči se od siline emocija… I kako zahvalnost navire poput lavine… Pa zasjaje još jače suze radosnice u očima… Da ih moraš ponovo sklopiti…
Ali ne bojiš se. Jer znaš da kada ih otvoriš, ponovo je ispred tebe tvoj oživljeni san.
Pogledaš sa kim si… Pogledaš gdje si… Pogledaš svoj život… I uživaš u rezultatima.
A govorili su mi da je nemoguće. Da se držim sigurnosti i ne sanjam previše. Da ostanem tu gdje jesam i ne idem dalje. Da ne filozofiram…
Ali nisam ih poslušala. Previše me žuljao taj kamenčić u cipeli. Puno njih. Previše sam se stisnuto osjećala u svojoj vlastitoj koži, da ne bih pokušala izaći iz okvira u kojima sam živjela.
I vrijedilo je! Jer sada živim to što sam jednom sanjala.
Zato vam sa sigurnošću mogu reći daje moguće! Da se usudite sanjati!
Sanjati, maštati, željeti!!
Jer ste sa svojom Vjerom nepobjedivi! I da ćete dobiti vjetar u leđa samo ako se pokrenete dišući u istom ritmu sa svojim unutarnjim bićem! Takvima vam ništa ne može stati na put!
Vjerujte mi, ništa!
I opet me preplave emocije… Aaahhhh ta divna Zahvalnost.
Ta svjesnost da smo Čuda. Čuda koja mogu stvarati Čuda!
I ta fantastična koncepcija kojom se slike u našem umu pretvaraju u stvarnost je nevjerovatna!
Sposobni smo činiti velike stvari! I svoj život napraviti točno onakvim kakvim želimo!
A još je ljepše da koliko god veliku maštu imali i koliko god zamišljali…
Ono Nešto iznad svih nas… Onaj gore to uvijek u konačnici učini još spektakularnijim! Još nevjerojatnijim!
I što više uživate u putovanju, to je cilj fascinantniji! A i cilj je opet dio putovanja…
I ne preostaje vam ništa drugo nego diviti se. Bezgranično se diviti…
I neizbježno osjetiti poniznost pred tom Velikom Snagom… Nevjerovatnim Izvorom.
Pa biti toliko zahvalni da je to riječima nemoguće opisati..
Samo veliko – HVALA TI! 💖💖💖
